Kroz obje plinske veze s Bugarskom, opskrba plinom iz drugih izvora i opskrbnih pravaca moći će stizati u ovu zemlju, a time i u Srbiju u budućnosti, na primjer s terminala za LNG koji se gradi u blizini Soluna u Aleksandrupoliju, pišu srpski mediji.
Početak opskrbe plinom iz smjera Bugarske "otvara" tranzitnu rutu iz Mađarske - plinovoda koji u Srbiju ulazi u blizini Horgoša, čiji je kapacitet sedam milijardi kubnih metara plina.
Bajatović navodi da je u planu i izgradnja plinske veze s Rumunjskom, što podrazumijeva priključak na lokalni plinovod BRUA, koji će biti veza Bugarske, Rumunjske, Mađarske i Austrije za transport plina.
Jeftiniji plin
Plin iz Srbije već odlazi u Bosnu i Hercegovinu, a u planu je i izgradnja plinovoda do Banja Luke. Novi smjer opskrbe Srbije znači i jeftiniji plin. Od 1. siječnja cijena plina na bugarsko-srpskoj granici bit će 155 dolara za 1.000 kubika plina. Ilustrirajući koliko je to povoljnije, prvi čovjek Srbijagasa Dušan Bajatović je izjavio da je cijena na TTF-u (najlikvidnija europska burza plina u Nizozemskoj) sada 240 dolara.
"U prva dva tromjesečja 2021. godine bit će jeftinije kupiti kubik plina za srpske potrošače na ulazu u Srbiju nego ako se sada kupuje na burzi", rekao je Bajtović, naglasivši da će troškovi prijevoza biti niži, jer je prijevoz kroz Mađarsku sada 30, a iznosio je od 40 do 70 dolara za 1.000 kubika plina, a tranzitne naknade kroz Bugarsku bit će 12 do 14 dolara.
Prema riječima Bajatovića, sve će to pridonijeti nižoj cijeni plina za krajnje potrošače u Srbiji. Od poreza na postotak vlasništva nad plinovodom (49%), u Srbiju će stići novac za otplatu kredita za izgradnju plinovoda.
Plinofikacija zemlje
Glavni plinovod od bugarske do mađarske granice s projektom, izvlaštenjem zemljišta i samim cjevovodom i pratećom opremom košta do 1,8 milijardi eura, rekao je Bajatović, napominjući da je u plinifikaciju zemlje u proteklih pet do sedam godina uloženo više od 500 milijuna eura.
Stopa rentabilnosti plinovoda je oko 8%, a cijena naknade za prijevoz iznosi 2,8 dolara za 1.000 kubika na 100 kilometara.
Kapacitet plinovoda zakupljen je 100% na razdoblje do 20 godina - najveći zakupci bili su Srbijagas i Gazprom, a 10% kapaciteta koji su morali ostati slobodni (prema energetskim paketima EU) zakupila je jedna privatna i jedna mađarska tvrtka, što prema Bajatoviću ne prelazi 200 milijuna kubika godišnje.
Najavljujući ubrzanu plinofikaciju Srbije, Bajatović je rekao da će se to raditi u Leskovcu, Gadžinu Hanu, Vranju, Zaječaru, Prahovu, Majdanpeku, Boru, Kraljevu, Kruševcu, Valjevu ... i komentirao da bi plinifikacija cijele države pridonijela privlačenju novih investitora, kao što je to slučaj u Vojvodini koja je stopostotno plinificirana i ima najviše ulaganja.
Uz to, rasplinjavanjem se smanjuje zagađenje, zbog čega će se raditi na rasplinjavanju kućanstava.
