Znanstvenici Službe za praćenje atmosphere Copernicus (CAMS) pomno su pratili ljeto velikih požara koji su pogodili mnoge zemlje sjeverne hemisfere i uzrokovali rekordnu emisiju ugljika u srpnju i kolovozu. CAMS, koji provodi Europski centar za srednjoročne vremenske prognoze u ime Europske komisije uz financiranje iz EU-a, izvješćuje da tijekom ovogodišnje sezone borealnih požara nisu bili zahvaćeni samo veliki dijelovi sjeverne hemisfere, već su i broj požara, njihova postojanost i intenzitet bili izvanserijski.
Kako se sezona borealnih požara bliži kraju, znanstvenici CAMS -a otkrivaju kako su suhi uvjeti i toplinski valovi na Sredozemlju pridonijeli žarištu velikih požara s velikim brojem intenzivnih i brzo razvijajućih požara u cijeloj regiji, koji su stvorili velike količine onečišćenja dimom.
Zatim, srpanj je bio rekordan mjesec na globalnoj razini u skupu podataka Globalnog sustava za asimilaciju požara (GFAS) s 1258,8 megatona CO2. Više od polovice ugljičnog dioksida pripisano je požarima u Sjevernoj Americi i Sibiru. Također, prema podacima GFAS-a, kolovoz je bio rekordan mjesec u požarima, tijekom kojeg se globalno u atmosferu ispustilo 1384,6 megatona CO2.
K tomu, znanstvenici CAMS-a otkrivaju kako su arktički požari oslobodili 66 megatona CO2 u razdoblju od lipnja do kolovoza 2021. te da je istovremeno ukupna procijenjena emisija CO2 uslijed požara u Rusiji iznosila je 970 megatona, s tim da Saha i Čukotka čine 806 megatona.
Razorni požari
Sezona borealnih požara obično traje od svibnja do listopada s najvećom aktivnošću između srpnja i kolovoza. Od požara najugroženije regije ovoga su ljeta bile Sredozemlje, Sibir i Sjeverna Amerika.
Mnogi narodi na istočnom i središnjem Sredozemlju pretrpjeli su posljedice intenzivnih požara tijekom srpnja i kolovoza s dimom koji je jasno vidljiv na satelitskim snimkama i CAMS-ovim analizama i prognozama koje prelaze istočni mediteranski bazen.
Budući da je jugoistočna Europa doživjela produljene uvjete toplinskih valova, podaci CAMS -a pokazali su da je dnevni intenzitet požara u Turskoj dosegao najviše razine u GFAS skupu podataka koji datiraju od 2003. Nakon požara u Turskoj, ostale zemlje u regiji koje su bile pogođene razornim požarima su Grčka, Italija, Albanija, Sjeverna Makedonija, Alžir i Tunis.
Požari su u kolovozu pogodili i Iberijski poluotok, zahvativši ogromne dijelove Španjolske i Portugala, posebice veliko područje u blizini Navalacruza u provinciji Avila, zapadno od Madrida. Ekstenzivni požari također su registrirani istočno od Algera u sjevernom Alžiru, pri čemu su prognoze CAMS-ovog GFAS-a pokazivale visoke površinske koncentracije finih onečišćujućih čestica PM2.5.
Iznadprosječne razine
Dok Republika Saha u sjeveroistočnom Sibiru obično svakog ljeta doživljava određeni stupanj požara, 2021. je bila neobična, ne samo po veličini, već i po postojanju požara visokog intenziteta od početka lipnja. Novi rekord u emisijama postavljen je 3. kolovoza za regiju, a emisije su se također više nego udvostručile u odnosu na ukupan iznos od lipnja do kolovoza. Osim toga, dnevni intenzitet požara dosegao je iznadprosječne razine od lipnja i počeo se smanjivati tek početkom rujna.
Druga područja pogođena u Sibiru su Čukotska autonomna oblast (uključujući dijelove Arktičkog kruga) i Irkutska oblast.
Povećana aktivnost koju su primijetili znanstvenici CAMS-a odgovara povećanju temperatura i smanjenoj vlažnosti tla u regiji.
Šumski požari velikih razmjera gorjeli su u zapadnim regijama Sjeverne Amerike tijekom srpnja i kolovoza pogađajući nekoliko kanadskih provincija, kao i sjeverozapadni dio SAD-a i Kaliforniju. Takozvani Dixie požar koji je bjesnio sjevernom Kalifornijom sada je jedan od najvećih ikada zabilježenih u povijesti države. Rezultat onečišćenja uslijed trajne i intenzivne požarne aktivnosti utjecao je na kvalitetu zraka za tisuće ljudi u okruženju.
Globalne prognoze CAMS-a također su pokazale mješavinu dima iz dugogodišnjih požara koji gore u Sibiru i Sjevernoj Americi putujući preko Atlantika. Vidio se jasan pramen dima koji se kretao sjevernim Atlantikom i dopirao do zapadnih dijelova Britanskih otoka krajem kolovoza prije nego što je prešao ostatak Europe. To se dogodilo dok je saharska prašina putovala u suprotnom smjeru preko Atlantika, uključujući dio iznad južnih područja Sredozemlja, što je rezultiralo smanjenom kvalitetom zraka, priopćeno je iz tvrtke Spona Code, partnerske organizacije Copernicusa za odnose s javnošću u Hrvatskoj.
Klimatske promjene
"Cijelo ljeto pratili smo aktivnosti požara na sjevernoj hemisferi. Ono što se istaknulo kao neobično bili su broj požara, veličina područja na kojima su gorjeli, njihov intenzitet, ali i njihova postojanost. Na primjer, požari u Republici Saha u sjeveroistočnom Sibiru gore od lipnja i počeli su se smanjivati tek krajem kolovoza, iako smo početkom rujna promatrali neke požare koji se nastavljaju. Slična je priča u Sjevernoj Americi, dijelovima Kanade, sjeverozapadnom dijelu SAD-a i Kaliforniji, koji su od kraja lipnja i početka srpnja doživjeli velike požare i još uvijek traju", komentirao je Mark Parrington, viši znanstvenik i stručnjak za šumske požare u službi Europskog centra za vremenske prognoze srednjeg dometa (ECMWF) za nadzor atmosfere Copernicus.
"Zabrinjavajuće je što suši i topliji regionalni uvjeti - uzrokovani globalnim zatopljenjem - povećavaju zapaljivost i opasnost od požara uslijed zapaljenja vegetacije. To je dovelo do vrlo intenzivnih i brzo razvijajućih požara. Iako lokalni vremenski uvjeti igraju ulogu u stvarnom ponašanju požara, klimatske promjene pomažu u stvaranju idealnih uvjeta za požare. I u idućim tjednima očekuje se još požara širom svijeta, budući da se sezona požara u Amazoniji i Južnoj Americi nastavlja razvijati", zaključio je.
