Društvo za oblikovanje održivog razvoja nedavno je u sklopu projekta CEESEN - BENDER provelo istraživanje parametara kvalitete zraka u zgradama na kojima je provedena energetska obnova i na onima na kojima to nije bio slučaj. Radilo se o zgradama na području Čakovca, pri čemu su određivana četiri ključna parametra: temperatura, relativna vlažnost zraka, koncentracija ugljikovog dioksida i kvaliteta ventilacije. Mjerenja su provođena u vremenu 12 mjeseci.
Kada je riječ o temperaturama zraka, u prostorijama u obnovljenim zgradama one se kreću u rasponu 25 - 27 °C (ljeti), odnosno 19 - 23 °C (zimi), dok te vrijednosti u neobnovljenim zgradama iznose 24 - 28 °C ljeti (što znači nešto širi raspon) i 17 - 23 °C zimi (uz manje prosječne vrijednosti). Dnevne oscilacije temperatura u oba slučaja iznose 1 - 3 °C. Na osnovi takvih rezultata zaključeno je kako su prosječne temperature zraka u prostorijama stabilnije, što pokazuje da je ugrađena izolacija učinkovita.
Relativna vlažnost zraka u obnovljenim zgradama kreće se u rasponu 55 - 75% ljeti, odnosno 30 - 50% zimi, a u neobnovljenima u rasponu 50 - 68% ljeti i 34 - 50% zimi. Dnevne oscilacije vlažnosti pak iznose 5 - 15% u obnovljenim, odnosno 5 - 10% u neobnovljenim zgradama (uz veće ekstreme u pojedinim slučajevima). Zaključak je kako je u obje skupine zgrada prisutan problem suhog zraka zimi, no u obnovljenim zgradama nešto češće dolazi do vrlo malih vlažnosti zimi, što je pokazatelj kvalitetne izolacije s jedne, ali i slabije prirodne izmjene zraka s druge strane.
Ljetni prosjeci koncentracija CO2 u obnovljenim zgradama iznose 400 - 900 ppm, a u neobnovljenima su oni 500 - 900 ppm, dok su zimski prosjeci 1000 - 2100 ppm u obnovljenim i 1000 - 2100 ppm u neobnovljenim zgradama. Istodobno, postignute najveće vrijednosti su bile 2000 - 4000 ppm (čak do 4139 ppm u jednoj od promatranih zgrada) u obnovljenim zgradama, odnosno 2000 - 4800 ppm (čak do 4829 ppm u jednoj od zgrada), dok je broj dana s kritičnim izmjerenim vrijednostima CO2 u obnovljenim zgradama bio veći od 40, a u neobnovljenim zgradama je premašivao i 50. Zaključeno je da u obje skupine zgrada postoji problem velike koncentracije CO2, što se osobito često događa zimi i u prijelaznim mjesecima. Također je primijećeno da kod obnovljenih zgrada taj problem može biti izraženiji zbog smanjene prirodne ventilacije zraka kroz zazore prozora i vrata, za što je razlog bolja izolacija i primjena nepropusnije stolarije.
U skladu s time, u obnovljenim zgradama je primijećeno da je ventilacija vrlo često nedovoljna, za što se kao rješenje predlaže primjena mehaničke ventilacije i dodatna edukacija stanara. Za razliku od toga, u neobnovljenim zgradama izmjena zraka je bolja jer je stolarija (uglavnom drvena) propusnija (no, zbog toga su i toplinski gubici mnogo veći) pa se preporučuje u sklopu energetske obnove provesti i ugradnju odgovarajućeg sustava ventilacije
Kao glavni zaključci istraživanja pri tome se ističe sljedeće:
• prednosti energetskih obnova su stabilna temperatura zraka u prostrijama, bolja izolacija i manji gubici topline
• glavni problem nakon energetske obnove: smanjena prirodna izmjena zraka, što uzrokuje velike koncentracije CO2 zimi
• slabije toplinske značajke kod neobnovljenih zgrada, ali bolja izmjena zraka ljeti, dok zimi također dolazi do većih koncentracija CO2
• izražen problem male vlažnosti i velikih koncentracija CO2 zimi, što bi trebalo rješavati ugradnjom sustava ventilacija (s povratom topline, naravno).
