Kako se moglo dogoditi da u samo nekoliko trenutaka dvije velike europske zemlje u potpunosti ostanu bez struje, pitanje je kojim se već gotovo tri tjedna bave brojni stručnjaci. Ispad električne mreže u Španjolskoj i Portugalu bio je bez pretjerivanja događaj ogromnih razmjera, koji je postavio cijeli niz pitanja. Među njima i ono najvažnije: je li riječ o izoliranom incidentu ili nečemu što se vrlo lako može ponovo dogoditi? I to ne samo na Iberijskom poluotoku, nego i negdje drugdje u Europi?
Čini se da većina analiza ide u potonjem smjeru. Iako su se isprva spominjali meteorološki razlozi, prije svega velike razlike u temperaturama, ta je teza vrlo brzo napuštena jer su je demantirali podaci.
Sada je po svemu sudeći glavni sumnjivac neprilagođenost mreže brzorastućem broju postrojenja na obnovljive izvore koji se sve više uključuju u elektroenergetske sustave. Uostalom, možda je slučajnost, a možda i ne, no nepuna dva tjedna prije ovog incidenta objavljeno je kako je španjolska električna mreža po prvi put radila isključivo na obnovljivim izvorima energije, o čemu smo pisali i na našem portalu.
Ako to i nije izravan uzrok, jasno ukazuje na trend, a čini se da tako misle i brojni stručnjaci. Nitko, naravno, ne govori ništa protiv 'obnovljivaca' kao takvih, a zelena tranzicija morat će se dogoditi prije ili kasnije čak i u ponešto promijenjenim političkim okolnostima. No nepobitna je činjenica da je dobar dio europske elektroenergetske mreže ozbiljno zastario što stvara prilična ograničenja.
Sustav stariji od 40 godina
Uostalom, to pokazuje i podatak koji sam pronašao pripremajući ovaj komentar, a po kojem je čak polovica dalekovoda u Europi starija od 40 godina! A to je sigurno tek dio problema, pa je itekako dobro pitanje kako sustav koji je pravljen duboko u prošlom stoljeću može zadovoljiti suvremene tehnološke izazove do kojih dovodi uključivanje sve većeg broja obnovljivih izvora energije.
Isto tako, nikako ne bi trebalo smetnuti s uma da su se slični ispadi u posljednje vrijeme dešavali i drugdje. Jedan posebice velik bio je nedavno u sjevernom dijelu Brazila, a prošle je godine nestanak struje u Crnoj Gori utjecao na niz zemalja u regiji, pa i na jug Hrvatske. Doduše, tada je prema službenim tumačenjima glavni uzrok bila ekstremno visoka temperatura, no i taj je događaj pokazao koliko smo ranjivi na ovakve situacije.
Čini se kako je europska politika vrlo ozbiljno shvatila sve što se dogodilo i odlučila djelovati. Tako je i Kristina Ruby, glavna tajnica Eurelectrica, udruženja europske elektroenergetske industrije, izjavila da je incident s nestankom struje bio "znak za uzbunu", te pokazao "koliko je hitno potrebno modernizirati i ojačati europsku elektroenergetsku mrežu".
Modernizacija mreže jedan je smjer o kojem će se itekako morati povesti računa, no nije jedini. Čini se kako se itekako ozbiljno razmatraju neka rješenja za koja se mislilo da su na izdisaju. Nova njemačka ministrica gospodarstva Katherina Reiche tako je neposredno nakon formiranja tamošnje vlade kazala da bi Njemačka trebala ubrzati gradnju termoelektrana na plin kako bi osigurala opskrbu energijom kada obnovljivi izvori nisu dostupni.
Povratak elektrana na plin
Tako će Njemačka u najskorijem roku raspisati javne natječaje za elektrane na plin minimalne snage 20 gigavata kako bi se sačuvala energetsku sigurnost. Uostalom, i sama ministrica u tom je kontekstu spomenula upravo nestanak struje u Španjolskoj i Portugalu koji je, kako je rekla, pokazao koliko su važna klasična i provjerena rješenja poput elektrana na plin.
Ako navedeni ispad na Iberijskom poluotoku za posljedicu bude imao bolju i kvalitetniju pripremu za nadolazeću tranziciju, što prije svega uključuje i svijest politike o potrebnim izdvajanjima u zastarjelu infrastrukturu i opremu, to će svakako biti dobrodošla posljedica ovog događaja. Europski elektroenergetski sustav je visoko integriran i sinkroniziran, ali i onoliko dobar koliko su čvrste njegove najslabije karike. Očito je da će tu biti još dosta posla.
