Slučajni susret s talijanskim lovcima na benzinskoj postaji u Kninu koji su, činilo se u to rano jutro, željeli doživjeti nova lovna iskustva izvan Hrvatske zagonetno šapćući jedan drugome uz rame i uz kavu o lovačkom meštru iz Bosne i Hercegovine koji im to može pružiti, samo je potvrda kako u blizini Dinare, osim divljih životinja, borave naoružani ljudi koji ih love. Silazak s državne ceste broj 1 (D1) i skretanje za zaseok Glavaš potvrđuju tu činjenicu. Jer, mnogi znakovi s natpisom 'Lov u tijeku' pozivaju na oprez uoči osvajanja najvišeg planinskog vrha Hrvatske na Dinari (1831 metar nadmorske visine).
Boravak na tome naizgled nepristupačnom krškom području većinom sastavljenom od vapnenca već 'na prvu' otkriva mnogo razloga zašto je ta prirodna granica između Hrvatske i BiH koja dijeli Livanjsko od Sinjskog polja prije dvije godine proglašena 12. parkom prirode u nas. Naime, PP Dinara obuhvaća površinu od 63.052 ha na području Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije. Njegova polja, ponikve, zaravni i divovske vapnenačke stijene gotovo čarobnjačkom gestom učine da posjetitelj u trenu zaboravi na prometnu buku i ubrzani gradski ustroj.
Dinara se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok u duljini od 84 km te je po njoj ime dobio planinski prostor Dinarida od rijeke Soče i Alpa u Sloveniji do sjeverne Albanije.
Prirodna svojstva Dinare su slična planinama Dalmacije. Unatoč blizini mora, sredozemni su utjecaji gotovo zanemarivi, a klima oštra, planinska i s velikim dnevnim temperaturnim kolebanjima.
Endemske vrste
Očuvanost područja i raznolikost staništa neki su od bitnijih razloga visokog stupnja bioraznolikosti i endemizma tog područja. Na toj, nakon Velebita drugoj po duljini planini u Dinarskom gorju, prema dostupnim podacima, postoji približno 750 biljnih vrsta, među kojima su mnoge zaštićene i endemske.
Punopravni članovi tamošnjeg biljnog svijeta (travnatih područja prostranih livada) su krški runolist, srčenjak i, primjerice, proljetnica. Također, ovisno o godišnjem dobu, moguće je ugledati malinu, divlju kupinu i šumsku jagodu. Jasen i hrast te, na višim predjelima smreka, jela i bor stanovnici su dinarskih rijetkih šuma.
Među pticama koje krase nebo iznad te planine ističu se orlovi (suri i zmijar), sivi sokol, planinska ševa i prepelica. S njima to područje dijele i divlje životinje – mrki medvjed, vuk, divlja svinja, ris, jazavac i, među ostalim, zec te gmazovi, gušteri i vodozemci (poskok, planinski žutokrug, daždevnjak, sljepić, planinski vodenjak i dr.).
Utvrda na padini
Uspon od Planinarske kuće (plavog metalnog kontejnera) Glavaš koja se nalazi na 550 metara nadmorske visine do vrha Dinare traje između četiri i pet sati. Ta srednje teška staza dobro je označena.
Ubrzo nakon početka uspona na najviši vrh Hrvatske nalazi se utvrda Glavaš (Dinarić) – čuvarica izvora rijeke Cetine od, povijesno gledajući, neprijateljskih napada. Cetina, naime, ima osam izvora, a najizdašniji od njih je upravo Glavaš. Ta utvrda na padini planinskog masiva Dinare jedna je od 11 na tadašnjem kninskom području koje su nastale radi obrane od Osmanlija. Datira u vrijeme između 15. i 17. stoljeća te je bila u posjedu velikaške obitelji Nelipića.
Arheološko istraživanje na utvrdi Glavaš je provedeno u cijelosti u razdoblju od 2009. do 2012. godine. Među pronađenim predmetima nalazi se vojna i konjska oprema, oružje, kopče, nakit, novac, staklo te kuhinjska keramika.
Nakon hoda ugaženom stazom do tisuću metara nadmorske visine dolazi se do hladne izvorske vode. Potom valja skrenuti lijevo te pomno pratiti oznake koje vode do vrha.
S te planinarske staze moguće je doći i do dva planinarska skloništa - Drago Grubać (planinarski objekt na najvećoj visini u Hrvatskoj; 1645 m n/v) i Martinova košara.
Crvena 'kula'
S vrha Dinare koji je okružen klekovinom i kojeg je zbog geodetskog znaka na vrhu narod nazvao Sinjal (od riječi signal) pogled seže na Troglav (najviši vrh Dinare koji se nalazi u BiH; 1913 m n/v), Konj (najviši vrh planine Kamešnice u graničnome području Hrvatske i BiH; 1856 m n/v), Peručko jezero, Kijevski Kozjak i Svilaju te na Prominu.
Na vrhu Hrvatske nalaze se geodetski stup i metalni križ te crvena kućica ('kula') u kojoj je moguće odjenuti suhu robu te, primjerice, nakratko se skloniti od kiše ili naleta vjetra.
Uspon na Sinjal obvezno je štivo svakog hrvatskog planinara (ili onog koji se tako osjeća). Jer, pružiti ruke, nalaziti se najbliže nebu u vlastitoj zemlji i pritom biti u tom čudesnom, prostranom prirodnom okolišu u posjetitelju zaista budi jedinstven osjećaj.
No, pritom valja imati na umu kako taj dragocjeni dio Hrvatske valja čuvati od toga da ga svojim nepromišljenim djelovanjem čovjek nagrdi ili pak pokuša zauzdati.
