U prvih dva tjedna svibnja HOPS je zaprimio 45 zahtjeva za izradom EOTRP-ova (elaborata optimalnog tehničkog rješenja priključenja) za čak 2.628 MW elektrana, rečeno je danas u HAZU-u na okruglom stolu posvećenom izazovima energetske tranzicije. Pošto HOPS zahtjeve zaprima samo jednom godišnje, podatak o interesu priključenja za oko 2.000 MW sunčanih elektrana, 85 MW termoelektrana i 349 MW vjetroelektrana najbolje ilustrira stvarni investicijski interes u sektoru obnovljivih izvora. Svi zainteresirani trebali bi platiti jediničnu naknadu i djelomično pokriti stvaranje tehničkih uvjeta u mreži (STUM) čime se trošak priključenja raspodjeljuje na sadašnje i buduće korisnike mreže.
Ključno pitanje je koliko toga elektroenergetska mreža može doista i primiti i pod kojim uvjetima, jer broj sunčanih elektrana iz dana u dan sve je veći. Uloga distribucijskog sustava u proteklih 15-ak godina sve je veća, a mreža jednostavno nije građena za ovakav dinamički način korištenja, stoga je nužna fleksibilnost. Naime, naveden je podatak da je početkom svibnja na distribucijskoj mreži bilo priključeno više od 20.000 proizvođača, snage čak 993 MW.
Distribucijska mreža pod sve većim pritiskom
U toj brojci krije se 17.782 kupca s vlastitom potrošnjom, snage 424 MW te 14.400 elektrana u samoopskrbi, snage 105 MW, najviše na naponu priključenja 0,4 kV. Za usporedbu, na distribucijski sustav 2014. bilo je priključeno tek 116 MW proizvodnih postrojenja.
Upravljanje sustavom sve je složenije zbog intermitentnosti proizvodnje obnovljivaca. Kada bi se sve sunčane elektrane promatralo kao jedinstvenu virtualnu elektranu ona je usporediva sa svim hidroelektranama dravskog sliva i HE Gojak, međutim njihova istodobna proizvodnja varira od 390 MWh do 85 MWh. Sličan izazov ima i HOPS kad je riječ o vjetroelektranama, koje u samo par minuta potpuno mijenjaju stanje u mreži, za što je potrebna velika regulacijska rezerva koja bi iskompenzirala takav događaj. To se osjeti u odstupanju frekvencije, što je u porastu i u Europi.
Iz distribucijskog sustava lani je u prijenosni predano 18% ukupne proizvodnje a poseban rast ostvaren je u DP Šibenik. Ivan Periša iz HEP ODS-a naglasio je da je nužno aktivno vođenje sustava, koje kompenzira nedostatke. Dogradnja je jednostavno preskupa i prespora, stoga se traži dobra suradnja HOPS-a i ODS-a, koja će sve više morati uključivati prozumente. Pri tom treba uzeti podatak da tek 26% korisnika ima napredna brojila, što je nedovoljno za korištenje svih prednosti naprednim elektroenergetskih mreža.
Cijena priključenja na može biti nulta
U žiži interesa javnosti je koliko će iznositi cijena priključenja na elektroenergetsku mrežu, a iz MINGOR-a se u zadnje vrijeme može čuti da bi ta naknada trebala iznositi nula eura, kako bi se potaknulo investitore. Lahorko Wagmann, direktor Sektora za električnu energiju iz HERA-e naveo je da trenutni zakonodavni okvir ne predviđa tu mogućnost, jer se priključak na mrežu i STUM (stvaranje tehničkih uvjeta u mreži) prema čl. 13 Zakona o tržištu električne energije financiraju iz naknade za priključenje. Budući da je priključenje uzrokuje troškove pojačanja mreže rizik i trošak investicija treba se barem podijeliti na krajnje kupce (kroz tarifu) i naknadu za priključenje elektrana.
Što bi se dogodilo kada bi ta naknada bila nula eura, kako zagovara državni tajnik Ivo Milatić, navodeći da će se EE mreža treba graditi iz europskih grantova i proračuna? Wagmann navodi da bi to motiviralo developere da traže priključnu snagu bez ikakvih obaveza, što bi dovelo do pogoršavanja problema virtualnog zagušenja mreže, povećanja potreba za STUM-om te u konačnici do potrebe za sklapanjem fleksibilnih ugovora o priključenju. A to ne odgovara nikome.
Potencijalni problem s amortizacijom i prihodima
Wagmann je naveo da je HOPS svojim dugoročnim planovima tražio gotovo 900 mil. eura potrebnih ulaganja za stvaranje tehničkih uvjeta u mreži. No, otkud dolazi HOPS-ova amortizacija i dobit? HOPS-ovi izvori financiranja su tarifa, naknada za priključenje i potencijalno ostala bespovratna sredstva. Uvjet za postizanje amortizacije i dobiti (RAB WACC) je postojanje vrijednosti osnovica tj. RAB-a, koja postoji samo kada se oprema financira iz tarife koju plaćaju postojeći korisnici mreže. Wagmann navodi da kada se vrijednost HOPS-ove opreme financira iz naknade za priključenje ili iz grantova, vrijednost opreme na ulazi u RAB.
Drugim riječima, isključivim financiranjem opreme iz tih izvora HOPS-u će se znatno smanjiti RAB pa time i amortizaciju i prinos na reguliranu imovinu, što će posljedično dovesti do smanjenja tarife, jednog od stupova financiranja tvrtke. Stoga Wagmann naglašava da treba naći prevednu mjeru između financiranja iz tarife i bespovratnih sredstava.
Također, pozvao je da bi se zbog aktivnih kupaca i dijeljenje energije trebalo prebaciti težište s volumetrijskih tarifa na tarifni element snage, priključne i/ili vršne, za što će trebati politička volja. Postavio je i pitanje napuštanja regulacije temeljene na priznatim troškovima i uvođenje poticajne regulacije. Bit će potrebno i uspostaviti posebni tarifni model za punionice električne energije i baterijske pohrane te napraviti Studiju pridjeljivanja troškova korisnicima mreže (tzv. cost of service) te analizu utjecaja dijeljenja energije i posebni tarifni model za energetske zajednice građana.
