Zemlje G7 (SAD, Japan, Kanada, Velika Britanija, Francuska, Njemačka i Italija) prošli su vikend formirale savez kojim se namjeravaju odmaknuti od ovisnosti o ruskom nuklearnom gorivu. Naime, Rusija je nastavila izvoziti značajan dio nuklearne tehnologije i urana i u zemlje NATO-a, navode istraživači RUSI-ja, britanskog nezavisnog istraživačkog think tanka. Rigorozne sankcije koje su G7 i EU nametnule Rusiji nisu bez razloga izuzimale nuklearno gorivo o kojem ovisi zapadna proizvodnja električne energije, a izvozi se i oprema u reaktore tipa VVER kojih je stotine diljem svijeta.
Prema podacima Harmoniziranog trgovinskog sustava Kod 284420 u SAD i Francusku u 2022. izvezeno je nešto manje 1,2 milijarde USD vrijednog obogaćenog urana koji se koristi za proizvodnju nuklearnog goriva. Uz to, izvezeno je više od milijardu USD ruskih nuklarnih tehnologija (goriva, komponenti za održavanje reaktora i rude urana).
Točnije brojke vjerojatno su još više, jer prema podacima ruske carine izvoz obogaćenog urana uopće se nigdje ne spominje pa je moguće da se vodi pod nekim tajnim trgovinskim šiframa, koji pokriva strateške robe kao što je oružje. Nejasno je i koliko se urana iskapa u Kazahstanu od strane ruskih kompanija, te koliko Rusija zarađuje od izvoza te rude u Rusiju i na zapad.
Snažna uvozna ovisnost
Francuska je 2022. iz Rusije uvezla obogaćenog urana u vrijednosti od 377,5 milijuna dolara, u odnosu na oko 109,2 milijuna dolara u 2021. Američki podaci o uvozu pokazuju da su SAD u 2022. uvezle ruskih materijala u vrijednosti od 829,8 milijuna dolara , te dodatnih 70 milijuna dolara u siječnju 2023. Uvoz u 2021. iznosio je 645,5 milijuna dolara. Južna Koreja je u 2022. uvezla rusku robu u vrijednosti od 184,4 milijuna dolara, što je pad u odnosu na 251,7 milijuna dolara prethodne godine. Trgovinski podaci kineske vlade pokazuju uvoz ruske robe u vrijednosti od 492,6 milijuna dolara u 2022.
Neke strateške zalihe obogaćenog urana postoje u SAD-u i EU, ali su navodno ograničene. Također ima prostora za povećanje postojeće kapaciteta za obogaćivanje. Međutim, stručnjaci se slažu da će dodatni zapadni kapaciteti za obogaćivanje morati biti uključeni kako bi se u potpunosti zamijenile ruske isporuke. Proširenje kapaciteta obogaćivanja urana trajat će nekoliko godina, a obogaćivanje urana ovisi o dovoljnom kapacitetu pretvorbe. Velik dio zapadnih kapaciteta za pretvorbu urana zatvoren je kao rezultat višegodišnjeg viška ponude.
Dodatni kapacitet pretvorbe obnavlja se u SAD-u. Također postoji ograničen prostor za proširenje zapadne pretvorbe u postojećim objektima u Kanadi i Francuskoj, te potencijal za ponovno pokretanje kapaciteta pretvorbe u pogonu Springfields u Velikoj Britaniji. To će zahtijevati vrijeme i resurse, zaključuje u svojoj analizi RUSI.
