No, testiraju se i tehnička rješenja, poput sustava za izravno hvatanje zraka (DAC) koji uključuju goleme ventilatore koji usisavaju CO2 iz zraka. Sljedeći korak je pohranjivanje zarobljenog ugljika, bilo u krutom obliku ili kao tekućina. Prijedlog razmatra tri metode uklanjanja i skladištenja ugljika: trajno uklanjanje, ugljik pohranjen u proizvodima i tzv. carbon farming ili 'uzgoj ugljika'. Oni se razlikuju u smislu zrelosti, isplativosti i troškova praćenja.
Zakonski prijedlog 30. studenog
Očekuje se da će Europska komisija 30. studenog podnijeti zakonski prijedlog za uspostavljanje sheme certificiranja za uklanjanje ugljika.
Prema nacrtu teksta koji je procurio, a o kojem izvještava Euractiv, “EU nije na pravom putu” za uklanjanje potrebno za postizanje neto nulte emisije, koja iznosi nekoliko stotina milijuna tona godišnje.
Kako bi se to riješilo, prijedlog ima za cilj potaknuti uklanjanja osiguravajući da su autentična, dugotrajna i nadzirana, koristeći vjerodostojnu i transparentnu procjenu koja daje sigurnost javnim tijelima i privatnim tvrtkama. Metode uklanjanja ugljika ispunjavaju uvjete za certifikaciju ako ispunjavaju formulu koja osigurava da aktivnost ima neutralan ili pozitivan utjecaj na okoliš, smanjuje prisutnosti CO2 u atmosferi, da je dodatna, da ima cilj biti dugoročna i da se prati.
Ako se tijekom procesa oslobodi bilo kakav ugljik, to se mora prijaviti i "riješiti putem odgovarajućih mehanizama odgovornosti", stoji u nacrtu.
Pohrana ugljika u proizvode
Prema Europskoj komisiji, postizanje klimatske neutralnosti do sredine stoljeća zahtijevat će "i prirodne ekosustave i industrijske aktivnosti". No uključivanje ugljika pohranjenog u proizvode i neke vrste carbon farminga ili uzgoja ugljika izazvalo je kritike aktivista za zaštitu okoliša. Dok je uključivanje ponovnog vlaženja tresetišta i uklanjanja iz šuma također pozitivno, uključivanje ugljika zarobljenog u tlu i proizvodima je "noćna mora", rekao je Wijnand Stoefs, voditelj politike uklanjanja ugljika u Carbon Market Watchu, ekološkoj nevladinoj organizaciji.
Stoefs je naveo složenost u mjerenju sadržaja ugljika u tlu u tako velikom opsegu i veliku vjerojatnost da CO2 pobjegne natrag u atmosferu. A kad je riječ o ugljiku pohranjenom u proizvodima, poput namještaja ili građevinskih materijala, kaže da oni neće biti dovoljno dugotrajni da bi imali značajan utjecaj na klimu.
Neriješena pitanja
S druge strane, udruženja poljoprivrednika pružaju veću podršku. Dosta toga ipak ostaje neriješeno. Iako se u prijedlogu naglašavaju poteškoće s kojima se projekti uklanjanja ugljika suočavaju u privlačenju sredstava, ne navodi se odakle bi to moglo doći, ostavljajući otvorena vrata za niz izvora, uključujući dobrovoljna tržišta ugljikom i javna sredstva.
Nacrt također ne precizira kako bi se certifikati mogli koristiti, što dovodi do zabrinutosti da bi se mogli koristiti za kompenzacije, gdje tvrtke kupuju uklanjanje ugljika kako bi kompenzirale vlastite emisije. Takav potez mogao bi potpomoći "greenwashing" (ničim podkrijepljeno uvjeravanje kupaca da su proizvodi koje kupuju ugljično neutralni), što nije cilj, već je cilj postizanje niskougljičnog gospodarstva.
